Staro srpsko selo Sivac prvi put se pominje u Kruševskom pomeniku, na početku 17. stoljeća, među zapisima pravoslavnih monaha koji su putujući sakupljali darove i priloge za Blagoveštenski manastir u Kruševu.
Pročitaj više
sep
06
ponedeljak
-
O sivcu ...
-
Položaj Sivca ...
Položaj Sivca u odnosu na konfiguraciju zemljišta na kojem se nalazi, veoma je karakteristican za bačke prilike. Istočni deo sela prostire se na blagim padinama lesne zaravni Telečke, zapadni njegov deo na ravnom prostoru lesne terase.Pročitaj više -
Poreklo naziva ...
Prilično je ukorenjeno shvatanje da je Sivac u davnoj prošlosti imao ime: Telekxaz (Telekház). Ovo shvatanje ne nalazi odjeka samo u pričama njegovih stanovnika, nego je dobilo svoje mesto i u nekim publikacijama i u vrlo ozbiljnim istorijskim raspravama.Pročitaj više
Imamo 5 gostiju na mreži
Aktuelno
| Položaj Sivca ... |
|
|
|
|
Položaj Sivca u odnosu na konfiguraciju zemljišta na kojem se nalazi, veoma je karakteristican za bačke prilike. Istočni deo sela prostire se na blagim padinama lesne zaravni Telečke, zapadni njegov deo na ravnom prostoru lesne terase.
Ili, izraženo u kordinatama, selo se prostire izmedu 45. i 46. stepena severne geografske širine i 19. i 20. stepena istocne geografske dužine.
Telecka, pak, kao neka vrsta visoravni, zauzima centralne predele severne Backe. Ona svojim udolicama, usecima, odsecima, razbija prividnu monotoniju ravnice. Granica Telecke na istoku, juga i zapadu izražena je kosama, visokim od 10 do 30 metara. Na severu, preko jedne proširene zone peska i lesa, Telecka se spaja sa Subotickom pešcarom. Ostali deo Backe sacinjava tzv. lesna terasa, koja zaprema citav južni deo oblasti do utoka Tise u Dunav; zatim uski pojas istocnog dela do Tise i zapadnog dela do Dunava. Izgleda da je nekada Dunav proticao ispod samog podnožja Telecke i stvorio na njenim obroncima negde blage, negde strme lesne odseke, koji i danas postoje na mnogim mestima. Ranije, na ovom zapadnom delu, na padinama Telecke i na lesnoj terasi, nalazili su se pašnjaci, a sada se smestilo selo. Nekada selo se nalazilo približno cetiri kilometra istocno od sadašnjeg njegovog položaja. Dakle, na samoj Telecki. Danas je na tome mestu oranica, koju stanovnici, ponekad, nazivaju ,,Stari Sivac” ili ,,Telekxáz”. O istinitosti pomeranja sela sa Telecke na lesnu terasu, postoji, osim narodnih prica, i dosta uverljivih dokaza. Tako, na primer, još pre koju deceniju ljudi su prilikom kopanja bunara, temelja za salaške zgrade, a i na druge nacine, na toj staroj lokaciji, na Telecki, nailazili na grncarsko posude i poljoprivredna oruda. Nesporno je da su takvi predmeti pripadali nekadašnjim stanovnicima sela. Pored toga, postoje i publikacije o pomeranju sela u ciju se verodostojnost, s obzirom na autora, ne može sumnjati. Primera radi navodim tvrdnju Nikole Vukicevica. Evo što on o tome doslovce kaže: Stari Opatin sa svoga dunavskog ostrva gde su se još i 1837. godine videle ruševine od stare crkve, preseljen je od komorske vlasti na sadašnje mesto; pustara Pacin, Moravica razdate su bile od strane komorskih vlasti plemickim porodicama iz Hrvatske i gornje Ugarske kao nemeške kurije na kojima su plemici ovi svoje jobade naseljavali. Conoplja i Krnaja ostale su kao komorska sela a Stari Sivac premešten je sa pustare Telexad na današnje mesto kuda su docnije (1780) godine i ostaci Srbalja iz Prigrevice Sent Ivana preselili se. U istoj raspravi Vukicevic tvrdi da su se navedena pomeranja i preseljavanja izvršila u vremenu od 1752. do 1760. godine. O uzrocima odnosno razlozima pomeranja sela sa starog na novo mesto mogu se ciniti razne pretpostavke. Ipak, izgleda da je glavni razlog bio u tome što se na Telecki veoma teško dolazi do vode. Na tome potesu, gde je nekada bilo selo, nema nikakvih izvora i potoka. I ljudi su, da bi došli do vode, morali kopati bunare. A do izdanskih voda na Telecki se ne može doci osim do dubine ne manje od 18, a cesto 20, 30 pa i više metara. Iskopati toliko duboke bunare predstavljalo je u ono vreme predstavljalo je velike, naporne i rizicne poslove. Pored toga, trebalo je u takve poslove uložiti i znatno novca. Samo kopanje mogli su obaviti clanovi domacinstva ili tome poslu vicni seljaci uz medusobnu ispomoc. Ali su se bunari takve dubine obavezno morali obložiti ciglom, jer bi se bez takve zaštite zemlja obrušila i bunare zasula. A u ono vreme- polovina XVIII veka, ciglane su bile u našim krajevima velika retkost.Kada se pri tome ima u vidu eda su se tada seljaci pretežno bavili stocarstvom, onda postaje jasno koliko su im velike kolicine vode bile neophodno potrebne. Medutim, na podrucju lesne terase, gde se danas nalazi veci deo sela, do vode se dolazi veoma lako. Nalazi se cesto samo koji metar, a nekad i manje ispod površine zemlje. Istovremeno, na ovom mestu uvek je bilo obilje površinske vode u barama i potocima. Smatram da nije iskljuceno da su austrijske vlasti prisilno pomerile seljake sa starog na novo mesto. Ako uzmemo kao tacne godine toga premeštanja koje navodi Vukicevic, onda je takva pretpostavka cak i verovatna. Bilo je to vreme kada su austrijske vlasti uveliko sprovodile svoje planove za osposobljavanje Backe u znacajno ekonomsko, politicko i strateško uporište svoje espanzionisticke politike. I sa toga stanovišta, gde su saobracaj i veze bile od narocite važnosti, sadašnji položaj sela daleko je povoljniji od starog.Uostalom, to je najrecitije potvrdio razvitak samog sela i svega onoga što je sa tim u vezi. Tekst je preuzet iz knjige Lazara PLAVŠICA "Sivac 1579-1979 Buktinja u ravnici"
!joomlacomment 4.0 Copyright (C) 2009 Compojoom.com . All rights reserved." |






